I. Dramska pedagogija u Hrvatskoj

U RH do danas ne postoji sustavno školovanje dramskih pedagoga niti je dramska pedagogija sustavno integrirana u školski sustav.
Unatoč tome dramska pedagogija ima svoju povijest – počeci 1960-tih i 70-tih godina u sklopu ustanova Zagrebačko kazalište mladih, Dramski studio Karlovac i dr., razvija se dramski rad s djecom i mladima na načelima suvremene dramske pedagogije (Đurđa Dević, Zvjezdana Ladika, Slavenka Čečuk).
Danas značajnu ulogu u promicanju dramske pedagogije ima Hrvatski centar za dramski odgoj (HCDO), nevladina udruga osnovana 1996. godine.
HCDO pokreće mnoge inicijative i organizira mnoge seminare i radionice namijenjene osposobljavanju stručnjaka različitih profila za bavljenje dramskim radom.
Unutar HCDO definirani su kriteriji za stjecanje zvanja dramskih voditelja, pedagoga i mentora te se izdaju potvrde o stečenom zvanju.
Iskustva HCDO pokazuju da u Hrvatskoj postoji široko zanimanje i entuzijazam stručnjaka društveno-humanističkih struka za dramski odgoj.
Istovremeno još uvijek je očita inercija, nesnalaženje i nestručnost odgojno-obrazovnih vlasti u prepoznavanju i pružanju sustavnije potpore ovakvom obliku podučavanja i odgojnog rada s djecom i mladima (Krušić, 2002).

II. Dramska pedagogija u profesiji socijalnog rada

Dramska pedagogija nudi široke mogućnosti primjene u profesiji socijalnog rada. To je najbolje vidljivo već kroz osnovne zadatke ove profesije:
Profesija socijalnog rada:
pomaže rješavanju problema u ljudskim odnosima,
podupire pozitivne socijalne promjene,
podupire prava i slobode ljudi u postizanju kvalitetnijeg života i blagostanja.

S druge strane definicija Međunarodnog udruženja socijalnih radnika kaže da je "Socijalni rad primijenjena znanost usmjerena prema klijentima na način da uz stručnu podršku svaki pojedinac razvije i iskoristi sve svoje individualne potencijale."
Iz svega navedenog vidljivo da je u okviru ove profesije, tehnike suvremene dramske pedagogije mogu pronaći svoje mjesto. One se mogu primijeniti u individualnom radu, radu u preventivnim, edukacijskim i terapijskim grupama, ali i u radu na osnaživanju pozitivnih promjena u lokalnoj zajednici.

III. Implementacija dramske pedagogije u sustav obrazovanja socijalnih radnika u Hrvatskoj:

POČECI:
Na Studijskom centru socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu 1989. god. proveden je prvi put eksperimentalni program “Scenska ekspresija” s grupom od 15 studenata, na 2. godini studija (izborni predmet, tijekom jednog semestra, 2 sata tjedno).

AKTUALNO STANJE:
Od akademske godine 2000/01. do danas na Studijskom centru socijalnog rada u Zagrebu kontinuirano se izvodi nastava iz izbornog kolegija “Dramska ekspresija u socijalnom radu”
Na četvrtoj godini studija
Jednosemestralni predmet
30 sati nastave
Blok nastava (4 dana)
Kraća uvodna predavanja
Cjelodnevni radionički rad (iskustveno učenje)

Što predmet nudi studentima?

Upoznavanje s povijesnim razvojem dramske pedagogije i suvremenim pristupima u dramsko-pedagoškom radu s djecom i mladima u Hrvatskoj i inozemstvu.
Educiranje studenata o mogućnosti korištenja dramsko-pedagoških postupaka s različitim grupama korisnika u socijalnom radu.
Upoznavanje s različitim dramskim igrama, vježbama i improvizacijama.
Upoznavanje s primjenom različitih dramskih tehnika u okviru procesne drame.
Iskustvo s Forum teatrom i Play-back teatrom.
Prorada tema od šireg društvenog značaja, koje studenti prepoznaju kao posebno važne za profesiju socijalnog rada (npr. tema “Otpisani – stigmatizacija pojedinih članova društva”- tehnika zaustavljen prizor; tema „Položaj žene u društvu“ – tehnika scenska improvizacija).
Prorada nekih osobnih sadržaja studenata primjenom dramskih i ekspresivnih tehnika (npr. radionica "Moj životni put").
Stjecanje praktičnih znanja o načinu implementacije pojedinih tehnika: rasprava na teme: Kada, s kim i na koji način je poželjno koristiti određenu tehniku? S kojim ciljem - očekivanim rezultatom važnim za profesiju socijalnog rada? Prednosti i poteškoće u primjeni pojedinih tehnika s određenom grupom korisnika?

Očekivani ishodi:

Razvijanje kreativnog izražavanja, aktivnog pristupa i kritičkog promišljanja studenata
Podizanje nivoa senzibiliziranosti i osviještenosti za neke bitne probleme socijalnog rada (npr. problem nasilja, socijalna isključenost, rodna perspektiva itd.)
Sposobnost samostalnog osmišljavanja i provedbe projekta/radionice koja uključuje primjenu dramsko-pedagoških postupaka s određenom grupom korisnika u socijalnom radu.

NEKE DOSADAŠNJE TEME I PRIJEDLOZI STUDENTSKIH PROJEKATA:

“MOJE MJESTO POD SUNCEM“ (rad sa mladima bez adekvatne roditeljske skrbi koji žive u stambenoj zajednici, jačanje osobnih potencijala, priprema za samostalni život),
“GLUMOM DO SAMOSPOZNAJE” (rad s maloljetnim delikventima u odgojnom domu, razvijanje socijalnih vještina, osobni rast i razvoj),
“POŽELJAN RODITELJ” (rad u školama i vrtićima, procesna drama u funkciji osnaživanja roditeljske kompetentnosti),
“SRETNIJI SUŽIVOT U RAZLIČITOSTI” (projekt NGO-a - osnaživanje lokalne zajednice, rad s adolescentima na međunacionalnoj toleranciji),
“BUDIMO PRIJATELJI” (jačanje samopouzdanja i prihvaćenosti djece s posebnim potrebama u integraciji u OŠ),
“STOP BULLYING-U U NAŠOJ ŠKOLI!” (zaustavljanje nasilja među vršnjacima u SŠ, vježbanje strategija samozastupanja i konstruktivnog rješavanja sukoba kroz forum-teatar),
“RUŠENJE GENERACIJSKOG JAZA” (rad sa starijim osobama u domu umirovljenika, jačanje osjećaja pripadnosti, osobne važnosti, samopouzdanja…),
“SVJETLO NA KRAJU TUNELA” (rad s odraslima, osnaživanje žrtava mobbing-a kroz grupe za podršku u savjetovalištu)

Slijedi detaljnije objašnjenje jednog primjera projekta:
“PROCESNA DRAMA U PREVENCIJI OVISNOSTI MLADIH”:
Projekt su organizirali naši bivši studenti, sada dipl. socijalni radnici u okviru “Udruge za kreativni socijalni rad” iz Zagreba.
Udruga je u veljači ove godine na području lokalne zajednice Dubrava pokrenula građansku inicijativu pod naslovom: “Ljepota življenja je u životu bez alkohola i droga” koju je financirala Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva.
U okviru te građanske inicijative, s ciljem prevencije ovisnosti kod mladih, organiziran je i trodnevni dramski rad s mladima.
Dakle, od 07. – 09. veljače, 2006. proveden je projekt “Procesna drama u prevenciji ovisnosti mladih”.
U projektu je sudjelovalo 20 učenika iz četiri različite srednje škole na području općine Dubrava u Zagrebu (prehrambeno-tehnološka škola, poljoprivredna škola, veterinarska škola, gimnazija, Centar za odgoj, obraz. i osposobljavanje djece i mladeži s posebnim potrebama). Kroz trodnevno druženje učenika paralelno se radilo na integraciji mladih iz redovnih srednjih škola s mladima s posebnim potrebama iz Centra.
S obzirom na dotadašnje iskustvo dramskog rada sudionici radionice su na početku očekivali da će se u radu primijeniti klasični, kazališni model dramskog rada, tj. da ćemo u tri dana razvijati svoje glumačke vještine, napraviti dobru predstavu i nastojati je što uspješnije odigrati pred publikom.
Umjesto toga dramski rad s mladima u ova tri dana bio je organiziran na načelima suvremene dramske pedagogije. U radu je primijenjena procesna drama - fokus nije bio na stvaranju predstave za publiku već na razvijanju dramskog događanja unutar grupe kroz proradu aktualne teme – različitih problema mladih koji dovode do ovisnosti.
Dramski rad s mladima bio je dakle od samog početka orijentiran na procese unutar grupe pri čemu se već na početku rada posebna pažnja usmjerila na stvaranje dobre grupne atmosfere. Stoga su na početku definirana međusobna očekivanja od grupnog rada. U tu svrhu primijenjena je tehnika izrade plakata kroz izrezivanje i lijepljenje motiva iz raznih časopisa na temu „Što je za mene poželjno, a što nepoželjno?“.
Nakon diskusije i razgovora, članovi grupe definirali su i zajednička grupna pravila kojih se svi trebaju pridržavati kako bi nam zajednički rad i druženje bili što ugodniji i korisniji.
Prvi dio grupnog rada bio je usmjeren na međusobno upoznavanje i otvaranje prostora za razvoj kreativnosti i samoizražavanja svakog člana grupe. Zbog toga su primijenjene različite tehnike rada poput predstavljanja kroz omiljenu glazbu, izrade grupne skulpture na različite teme (sloboda, prijateljstvo i sl.), oblikovanja Ritam-mašine kojom su sudionici imali priliku kroz ponavljanje odabranog zvuka i pokreta zajednički izraziti svoj doživljaj na temu škole, ljubavi i sl.
Nakon toga postepeno se krenulo u razvijanje procesne drame. Tu smo se vodili idejom da je temeljni cilj procesne drame….“uključivanje mladih u sadašnji trenutak koji im lako izmiče i to na način da dožive im se nešto značajno događa i mogu pridonijeti onome tome što se događa te da budu svjesni tog iskustva” (Davis,1998).
Dakle, da bi se potaknuo razvoj zdrave samokritičnosti i kritičnosti mladih prema svemu što nas okružuje, za zagrijavanje sudionika za rad na procesnoj drami korištena je metoda „tekstovi mamci“ i izrada lika na posteru.
Nakon razrade lika na posteru uslijedila je grupna diskusija o događaju iz novinskog članka na teme tko bi mogao biti lik iz novinskog članka i u čemu bi mogli prepoznati uzroke njegovom ponašanju, problemu koji je opisan u članku.
Kako bi mogli dublje doživjeti i proanalizirati poziciju u kojoj se našao zamišljen lik, u sljedećem koraku korištene su tehnike: 1.„Zamrznuti prizor“ (uprizorenje tri važna trenutka u životu lika), 2. „Tunel istine“ (dočaravanje stavova okoline i značajnih osoba o glavnom liku), 3. „Vrući stolac“ (razgovor s likom nakon događaja o kojem piše novinski članak), 4. „Pismo prijatelja“ (pisanje pisma podrške glavnom liku).
Sljedeći dan krenulo se na direktni rad s mladima na temu analize problema koji danas ozbiljno muče mlade ljude. Svi članovi anonimno su napisali na papiriće svoje prijedloge, a zatim smo odabrali tri teme koje su se prema mišljenju svih suidonika nametnule kao najozboljniji, najčešći problemi mladih.
Odabrane probleme sudionicu su u malim grupama najprije prikazali kroz žive slike. Tu su bili izdvojeni problemi sukoba s roditeljima, vršnjačkog nasilja, izrugivanja i odbacivanja od strane vršnjačke grupe.
Nakon toga uslijedio je osmišljavanje scenskih prikaza. Svaka mala grupa trebala je osmisliti jednu zamišljenu situaciju u kojoj će prikazati određen problem s jasno definiranim likom antagonista i protagonista. Određene su uloge, naslovi ključnih scena te se krenulo na prikaz scenskih improvizacija.
Poslije svakog prikaza slijedila je grupna analiza i razgovor o doživljenom. Sudionici su pri tome verbalno i neverbalno pokazali koliko uživaju u međusobnom dijeljenju ovog iskustva.
Treći dan rada bio je posvećen pripremi i samom prikazu stečenog iskustva pred širom publikom. Naime, taj dan se u prostoru Narodnog sveučilišta Dubrava u Zagrebu održavao okrugli stol na temu prevencije i tretmana ovisnosti u kojem su sudjelovali stručnjaci različitih profila (obiteljski liječnik, psihijatar,socijalni radnik iz CZSS, kriminalista).
Kao uvod u taj okrugli stol svaka mala grupa prikazala je na sceni neki primjer svog rada. Odigrana je i jedna odabrana najzanimljvija scenska improvizacija pod naslom „ZAMKA“ kroz koju su učenici prikazali publici svoj doživljaj o tome gdje oni vide moguće uzroke i posljedice ovisnosti mladih.
Očiti pozitivan efekt provođenja ovakvog projekta na nivou lokalne zajenice bio je vidljiv kroz:
veliki odaziv publike (posebno mladih ljudi - školskih kolega, prijatelja koji su došli pogledati svoje prijatelje na sceni, ali su nakon toga ostali i sudjelovati na okruglom stolu, što je inače rijetki slučaj da se na okrugli stol odazovu mladi u tolikom broju),
iskazano izuzetno zadovoljstvo samih učenika sudionika (učenici su izražavali na različite načine osjećaj ponosa, radosti, ispunjenosti),
pokazanu zbunjenost, ali i oduševljenost stručnjaka koji su sudjelovali na okrugnom stolu ponašanjem mladih na tribini (aktivni stav, česta pitanja, konfrontacije s primjerima…),
ojačanu kompetentnost mladih, iskazan stav da oni doista znaju i imaju što reći o temi ovisnosti i da mogu značajno doprinjeti onome što im se događa u životu.