Prikaz i analiza projekta Dramskog studija Tirena „Kazalište u predgrađu“

Opis projekta

U jednoj zagrebačkoj školi, odabranoj po socijalnom kriteriju, izvedeno je četrdeset izvedbi šest različitih programa interaktivnog odgojnog kazališta, čime je obuhvaćena većina učenika u školi.

Zašto je odabrana upravo ta škola?

Od 1045 učenika
- subvencije za prehranu primaju za 572 učenika;
- trećina učenika doseljena je s Kosova i imaju problema sa komunikacijom i socijalizacijom;
- socijalni status u većine prilično je težak;
- u školi su dvije skupine djece s lakom mentalnom retardacijom;
- rješenje za individualni rad imaju 32 učenika.

Ciljevi projekta „Kazalište u predgrađu":

• Dovesti kazalište do djece koja nemaju pristupa, premda žive u Zagrebu.
• Pozitivno utjecati na opću klimu u školi.
• Svaki od 6 izvedenih programa ima odgojno-obrazovni cilj usklađen s odgojem u duhu snošljivosti, tolerancije i demokracije.

1. Zdenka Mišura: „Vodencvijetov let“
Tema: Život može biti ispunjen i ako ga živiš jedan jedini dan.
Program se sastoji od predstave u kombinaciji lutkarskog i živog kazališta i radionica na temu: životne vrijednosti, prijateljstvo, koje slijede odmah nakon predstave.

2. Ines Škuflić Horvat: „Zeleni otok - Crni otok“
Tema: koja je naša vlastita odgovornost za naš planet, što ja mogu učiniti.
U programu od početka do kraja djeca aktivno sudjeluju.

3. Iva Gruić: „Oniksova spilja“
Tema: Uspjeh i neuspjeh i kako se nositi s njima.
U programu od početka do kraja djeca aktivno sudjeluju, kao nespretni učenici vještičje škole idu u Oniksovu spilju napraviti napitak za spretnost.

4. Maja Sviben: „2042 ili Razumijevanjem prije nasilja“
Tema: Kako se boriti protiv zlostavljanja?
Nakon igranog dijela koji postavlja problem nasilništva, učenici su pozvani da ga pokušaju riješiti.

5. Kristina Jakšić: „Svi sve znaju, nitko niš’ ne pita“
Interaktivan program kroz koji učenici uz pomoć dviju ''iskusnih, postarijih'' teta progovaraju o vlastitoj seksualnosti, problemima vezanim uz pubertet i odrastanje. U igranom djelu – u obliku forum teatra napravljenog s lutkama «vježba» se kako reći NE, ako nešto ne želiš.

6. Ines Škuflić Horvat: „De/kontaminacija“
Tema: odgovornost
U programu od početka do kraja djeca aktivno sudjeluju - zbog nastale ekološke katastrofe učenici su “evakuirani” na drugi planet i dobijaju šansu da SAMI organiziraju život, donesu zakone po kojima će živjeti – i sankcije ako se ne budu pridržavali zakona. Rasprave unutar radnih grupa bile su izuzetno zanimljive.

Nakon svakog programa učenici i nastavnici su ispitani o dojmovima kroz odgovarajuće ankete.
Ovdje je prezentiran dio rezultata.

Rezultati ankete učenika:
• Svi programi ocijenjeni su ocjenom višom od 4.
• Sve teme ocijenjene su kao vrlo zanimljive.
• Odgovori na specifična pitanja nakon svakog programa pokazali su stvarnu zainteresiranost učenika.

„Vodencvijetov let“:
• Na pitanje kad si bio u opasnoj situaciji u životu, učenici odgovaraju u rasponu od ‘krpelj mi je ušao u leđa’ do ‘brat me tuče’

Tijekom programa „2042 ili Razumijevanjem prije nasilja“ učenici su odgovarali na pitanje što učiniti s nasilnicima:
• Trebalo bi ih kazniti da se upišu na nekakvu sportsku aktivnost da potroše svoj višak energije. Da imaju što manje slobodnog vremena za nasilje.
• Treba postaviti male kamere
• Trebaju patrolirati neprimjetni zaštitari.

Nakon programa „Svi sve znaju, nitko niš’ ne pita“:
• 96 % učenika izjavilo je da je naučilo nove korisne činjenice

Komentari:
- Htio bih više razgovarati o seksu i saznati kada cura dobiva menstruaciju!
- Kako nepunoljetan roditelj prihvati dijete?

Zaključak:
Šest odigranih programa vrlo su različiti. S jedne strane razlikuju se po stupnju i tipu interaktivnosti: u jednom programu (Vodencvijetov let) radionice su odvojene i idu nakon predstave, vezane su temom; u tri programa (Zeleni otok / Crni otok; 2042 – Razumijevanjem prije nasilja; Svi sve znaju nitko niš' ne pita) igrani dijelovi idu naizmjenično s aktivnom participacijom učenika u formi radionice; u dva programa (Oniksova spija; De/kontaminacija) učenici su dio fikcionalnog svijeta od početka do kraja.

S druge strane programi se razlikuju po odgojno-obrazovnom cilju: u dva programa (Zeleni otok / Crni otok; Svi sve znaju nitko niš' ne pita) ciljevi su prvenstveno obrazovni, poput usvajanja nekih činjenica i pojmova, u ostalim programima ciljevi su odgojni.

USPRKOS RAZLIKAMA, REZULTATI ANKETA POKAZUJU DA SVI PROGRAMI OSTVARUJU DOBRU KOMUNIKACIJU S DJECOM, KORISNI SU IM, RADO BI OPET SUDJELOVALI.

Rezultati ankete nastavnika

- Koliko Vam se obrađene teme u predstavama čine primjerenim i važnim za djecu?
- da 86%;
- donekle 14%;
- ne 0%.

- Mislite li da su izvedene predstave primjeren način za prenošenje poruka, stjecanje nekih znanja i poticanje vrijednosti?
- da 93%;
- ne 7%.

- Koliko Vam se ovakav način rada s djecom čini koristan?
u potpunosti je koristan 73%;
samo djelomično koristan 27%;
ne 0%.

- Koliko vam se čini važnim da su predstave interaktivne?
- jako je važno 83%;
- djelomično je važno 17%.

- Mislite li da izvedenim predstavama možemo indirektno utjecati na razvijanje „pravih“ vrijednosti kod djece?
– da 83%;
ne 17%.

- Da li su Vam ove predstave koristile u daljnjem radu s djecom?
- ponekad 69%;
- često 31%.

Projekt se nastavlja i ove godine:
• U istoj školi dogovoren je nastavak u formi (besplatnih) radionica s djecom: dramska, glazbena i plesna radionica; cilj je napraviti zajedničku predstavu na kraju godine
• U drugoj školi sličnog miljea dogovoren je identičan projekt kao i u lanjskoj godini.
• U trećoj školi dogovoren je drugačiji projekt zbog drugačije situacije u školi. Škola ima vrlo neujednačen socijalni sastav, zato će projekt odgojne programe dodatno popuniti i obrazovnima.